Story of my life

Dobrodošli na moj blog

12.11.2018.

Poziv

Očekujem poziv oko podne. Nazvaće rekla je. Jedva čekam. Iako mi nije drago previše. Jer to i dalje ne znači da će njih dvoje da se pomire. To ne predstavlja potpunu ravnotežu u našim životima. Ali ipak postoji svjetlo. Uskoro nadam se još ljepše novosti. Hvala ti Bože!

11.11.2018.

Zašto?

Došli smo do informacije da je bila kod jedne stare drugarice. I imamo broj telefona. Ali ta žena se ne javlja. Da li zato što je mama nagovorila da se ne javlja na te brojeve ili stvarno žena nije vidjela poziv jer je ostavila telefon negdje, ja stvarno ne znam. Ni sama ne znam šta me je snašlo. Bila sam jutros u crkvi. I tako dok je trajala služba odjednom je granulo sunce kroz prozor. Ja se i dalje pitam da li je to neki znak da nas stvarno čeka svjetlo na kraju ovog groznog puta ili je to samo obično sunce kojim počinje topao dan. Voljela bih kad bi mi neko nešto konkretno rekao, a ne samo neka nagađanja.

11.11.2018.

Razmišljanje

Već mi na pamet padaju suicidalne misli. Jednostavno želim da nestanem. Želim da me nema. Da ne moram ovo da proživljavam. Možda sam zbog toga i sebična. Ali, danas je treći dan ljudi. Ja sam iznemogla. Kao i cijela familija. Zar je došlo do toga da idemo u policiju? Zar da je tako tražimo? To kad se desi, onda moramo da budemo spremni na svašta. Jer policija se zna šta nalazi kad se prijavljuje nestanak i tako to. Ne želim da budem pesimista. Ali, teško je izmoći se s ovim. Ne može čovjek biti optimističan u ovakvim situacijama.

10.11.2018.

Potraga

Sutra idu u rodno mjesto da vide da nije tamo. Ne mogu da vjerujem da se sve ovo dešava. Uništava me činjenica da se njoj sada gore stvari od ovoga dešavaju. Cijelu noć nisam spavala, trzam se na svaki zvuk telefona. Sve kontam nešto ću čuti, nešto saznati. Ne ide. Ne promjeramo se od početka. Ukopani smo. Blokirala nam je sve puteve koji vode njoj. Nadam se da će sutra biti novosti. Veselih. Sve mislim da znaju da je tamo a neće da mi kažu. Jedva čekam da svane jutro da krenu. Ujutro ću na službu u crkvu. Treba mi ta vrsta mira koji pruža molitva u vjerskom objektu. Iako se neprestano molim i ovdje u sobi. Ali možda molitva više djeluje ako si bliže Bogu na taj način.

10.11.2018.

Odlazak

Zašto se meni ovo dešava u životu? Sad sam čitala neke vjerske citate koji kažu da će sve biti dobro samo treba sačekati. Vjerujem u Boga stvarno i znam da je tako, ali ja nemam strpljenja za čekanje. To nisu neki random ljudi u mom životu. To su mi roditelji. Ne mogu da gledam ovakve stvari. Ovo nikad nisam mogla da zamislim da će nama da se desi. To je uvijek bilo kod nekog drugog u kući. Ali ne kod nas. Naš dom je rasturen. Jedina činjenica trenutno. Nadam se da griješim i da ću se ovome uskoro smijati. A sad moram da patim. Izgleda tako mi sudjeno.

09.11.2018.

Razvod

Mislim da ću da se ubijem. Zamislite da u 22. godini saznate da vam se roditelji razvode. Pa to je predivna vijest. Ne mogu da vjerujem da mi je ovo priređeno. Kako čovjek da se ičemu raduje nakon toga? Ružno je da ovo kažem, jer sam hrišćanka, ali zašto mi Bog uništava život? Zašto razdvaja jedino dvoje ljudi koji mi znače u životu? Ja se ovdje opterećujem glupostima, nekim tračevima, zezam se po cijeli dan, a da nisam ni svjesna da mi se kod kuće tako strašne stvari dešavaju. Ona sad odlazi od kuće. U baš ovom trenutku putuje negdje daleko. Čak ne želi da kaže gdje. Pogađa me to. Suze su mi presušile. Dva sata sam jecala i plakala. Bezuspješno. Oni su svoje zacrtali. Porodica mi je razorena. I to zbog osobe koju zaboli ona stvar za sve. Nije vrijedno.

05.11.2018.

Prsten

Otkad sam shvatila da mi se sviđa, počela sam da se prisjećam nekih detalja od prije. I tako, sjećam se, jedno veče smo igrali onu igru sa slusalicama i pogađanje riječi. I drugarica ina prsten na ruci koji izgleda kao zaručnički. Zeza on nju kao to se tako mlada već zaručila, i onda pogleda u mene, jer sam sjedila preko puta njemu, i reče a ti nemaš prsten? Da ga nisi sakrila? Ljudi, ja ne mogu da vam opišem. Možda to vama izgleda sad glupo i besmisleno, ali meni znači. Pogledao me je tako nekako, kao da želi reći znači slobodna si. Ne znamo se mi tako dobro pa bi to pitanje bilo jedno od važnijih u cijeloj ovoj situaciji.

04.11.2018.

Sreća radost

Ljudi - PRIČAMOOO!!! Presrećna sam. Nije ljut više. Vjerovatno jer se dugo nismo vidjeli. Puna dva dana. Ljudi kako mi je mahnuo kad sam ušla u prostoriju. Nisam mogla da vjerujem. Prosto nevjerovatno. Ali žao mi je što on ne zna moja osjećanja. Želim da znam ali nemam snage za to. A ni hrabrosti. Ostaću sama i to je to.

03.11.2018.

Snovi

Budim se mokra iz sna. Sanjala sam ga naravno. I nije ono što će možda neko pomisliti. Imala sam noćnu moru. Priznavao je osjećanja nekoj djevojci, a to nisam bila ja. Bila sam tako ljuta, htjela sam da ga udaram i sve ali nisam mogla. Počelo je nešto da me guši i probudila sam se. Ne znam šta je ovo. Ne znate kakav bijes je u meni bio. Ne razumijen više samu sebe. Zar da poludim odjednom zbog njega. Zar je iko na ovom svijetu zaslužio da ludimo za njim. Bojim se da ne. A u snu smo se taman pomirili. Zato me to i pogodilo još više. Jer smo pričali, a on je otišao drugoj. Ljudi zamislite kad sam legla 4 i sad ustala u 8 koliko me to izludilo. Više ne mogu ni da spavam. Ne znam. Neka mi neko pomogne da se spasem hihi. Šalim se naravno. Dugo nisam osjećala ovako nešto pa mi je pomalo čudno i iznenađujuće.

02.11.2018.

Da li je moguće?

Počinjem ovaj post sa "Da li je moguće?" i i dalje ne shvatam. Pokušavam da shvatim zašto se taj momak naljutio na mene. I tako ljut otisao kući iz ovog jebenog doma i vratio se danas i dalje ljut. Ne znam ni sama više zašto se ljuti. A mislim da je i on zaboravio, nego samo iz inata to radi jer ne želi da popusti prvi. Izjeda me to da znate. Pogađa me to da se od svih baš on naljutio. Nisam loša osoba a nije ni on. Bar tako mislim. A ipak ne pričamo. Kad mi reče dok je silazio niz stepenice da nisam pozvana na kolače u sobu (btw bila mu je slava) i plus na to doda da uopšte ne komunicira sa mnom, meni iskreno nije bilo dobro. A najgore od svega je to što sam se pravila jakom i pretrpila. Čak sam i dobacila nešto u smislu da ni ja s njim ne pričam. A zapravo bih ga sad budila da mu izvinim za ne znam ni sama šta. Haos u mom životu. Možda je ovo i glupo. Ali to ne može da shvati niko ko nije tu. Ne shvatamo ni mi koji proživljavamo, kako da onda shvati neko ko ovo čita.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 04/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930